Željko Filipin's Blog on Software and Testing

Kao što znaju već i krtice koje grickaju optičke kabele kojima podaci od mene putuju na Internet, svakodnevno se koristim Watirom. Naravno, član sam i dvije Watir liste. Na jednoj se piše o svim problemima koje ljudi susreću pri korištenju Watira. Druga lista su izvještaji kad se nešto doda u Watir kod.

Jučer sam dobio pozivnicu za novu Watir listu. U pozivnici piše nešto kao (u zagradama su, naravno, moja razmišljanja):

“Sastavljamo listu ljudi koji podržavaju Watir, uključujući ljude koji ga razvijaju (nisam), koji su mi dali korisne savjete (opet nisam), koji šire vijest da Watir postoji (sumnjam da je itko od njih naletio na moj blog, a i što bi mu koristilo kad ne zna hrvatski) i koji odgovaraju početnicima na Watir listi na pitanja (eto me!). Tu ćemo pisati o ozbiljnijim temama vezanim uz Watir.”

Sjećam se kad sam prije nekoliko mjeseci počinjao koristiti Watir. Znalo mi se desiti da zapnem na nekoj gluposti i mučim se satima, pa i danima. Onda saznam kako je rješenje skroz-naskroz jednostavno. Kako onda ne bi odgovorio čovjeku sa dva-tri reda koda (nekad i samo jednim) kad mi to oduzima minuticu-dvije vremena? Uz to, desi se da mi padne na pamet nešto što mogu upotrijebiti za poboljšanje svojih skripta dok smišljam kako da odgovor bude što jasniji i jednostavniji.

Zašto ovo uopće pišem? Baš lijepo od njih što su me se sjetili pozvati na listu na kojoj se piše o “ozbiljnijim” temama vezanim uz Watir. Makar ništa od toga ne razumio.

Napravim hrpu testova, dam ih mom izmišljenom prijatelju Đžogljavku da ih izvrti (za one koji su se tek sad uključili u naš program, Đžogljavko živi u mom računalu), pa popravim greške, pa dam popravljene testove Đžogljavku, pa napravim još testova, pa ih dam Đžogljavku, pa popravim greške… (čini mi se da sam se počeo ponavljati)

Za vrijeme dok Đžogljavko vrti testove, uživam čitajući blogove drugih testera (jer testovi znaju trajati, a već mi je dosadilo gledati stalno iste stvari na ekranu, ionako Đžogljavko sad brine da ne krene nešto krivo). Kad, vidi čuda, nešto krene krivo.

Đžogljavko: Baš sam vrtio test “odgovori na diskusiju” i htio sam dodati prilog (kako si insistirao), ali ne mogu naći datoteku koju si rekao da priložim.
Ja: Hmmm… Ček sekundu.
Ja: (malo kasnije, nakon malo detektivskog posla) Stvarno, rekao sam ti da priložiš baš tu datoteku, ali sam je zaboravio napraviti.

I tako napravim tu datoteku, kliknem OK u prozoru s greškom da više ne gledam Đžogljavka kako mi se smije, i vidim da je “Choose file” prozor još uvijek otvoren. Odaberem datoteku koju sam upravo napravio i skužim da je Watir u pozadini cijelo vrijeme čekao.

Naime, Watir ne imitira preglednik kad testira web stranice, on stvarno otvori Internet Explorer (IE) i govori mu da klikće okolo i provjerava sadrže li otvorene stranice ono što bi trebale (na primjer neki tekst). Budući da IE prekida svaki posao kad ne može naći datoteku za prilog, tako je i Watir čekao sve dok je ja nisam ručno odabrao.

Test se nakon toga nastavio i prošao je bez problema, tako da nisam morao više gledati Đžogljavkovo cerenje ispred poruke o grešci. Naravno, mogao sam i nastaviti čitati dogodovštine i razmišljanja kolega iz struke.

Baš iskušavam knjigu u nastajanju. Zove se Pragmatic Scripting for Testers using Ruby, a piše je Brian Marick.

Knjiga je izvrsna. Svaki put kad napiše ili prepravi neko poglavlje naučim nešto iznimno korisno. Ovih dana ću staviti i koju zanimljivost iz knjige, ali za sad samo jedna sitnica koja me je jako razveselila – otprilike kao kad sam dobio bilježnicu i narukvice od Elisabeth Hendrickson.

Tip je u zahvalama spomenuo i mene!

E, to me stvarno iznenadilo. Nije me još nitko nikad spomenuo u knjizi (makar i u nastajanju). Samo što mi suza radosnica nije kanula na tipkovnicu kad sam pročitao svoje ime…

Istina je da sam mu poslao nekoliko komentara, ali stvarno se nisam nadao da će me spomenuti u knjizi.