Željko Filipin's Blog on Software and Testing

Neki dan čitao sam blog Elisabeth Hendrickson. Koristio sam RSS čitač (aggregator) Newzie. Kliknem opciju “Open Associated Link (ext)” (što im nije valjalo sa dobrim starim “open in browser”, pa da svi znaju o čemu se radi?).

Kad ono, umjesto web stranice sa njenim blogom, dobijem “Not Found” stranicu. Kako inače nisam bio zadovoljan tim programom, mislio sam da je greška (da ne kažem bug) u njemu. I zaboravio na to.

Jučer sam instalirao novi RSS čitač SharpReader. Puno bolji. Jednostavan do bola. Baš kako volim. I budući da export/import blogova koje čitam nije radio kako spada, morao sam ih prebaciti ručno. Srećom, nema ih puno.

I tako, opet dođem do Elisabeth Hendrickson. Kliknem “Open in Separate Window” (opet ništa od mog omiljenog “open in browser”). Kad ono, opet “Not Found” stranica. Opa! Sjetim se da mi se to desilo i sa Newzie. Probam tamo još jednom (srećom, nisam ga još obrisao). Ista greška. JUPI! Joj što volim nalaziti greške.

Stavljam na glavu kariranu kapu. U ruke uzimam povećalo.

Pogledam browser malo bolje. Na stranici piše samo:

“Not Found
The requested URL /http://www.qualitytree.com/ruminate/010805.htm was not found on this server.”

Ništa što bi mi pomoglo.

U address baru (kako bi to preveo?) je

“http://www.qualitytree.com/http://www.qualitytree.com/ruminate/010805.htm”.

Dodatak: U pozivnici za Gmail “address bar” su preveli “adresna traka”.

I shvatim. “Elementary, my dear Watson.”

“http://www.qualitytree.com/” je iz nekog razloga napisan dvaput u adresi. Obrišem višak i blog koji sam htio pročitati je tu.

Trenutak sam se dvoumio da li da joj prijavim grešku ili ne. Osobno, jako volim kad mi ljudi kažu da sam nešto krivo napravio, pa da to mogu popraviti. Tako, odlučim joj javiti. Sva sreća.

Slijedi naša komunikacija e-poštom. Skraćena, pojednostavljena i prevedena sa testerskog (jezik kojim govore testeri, a ne testere). U zagradama su moje misli.

Ja: Pozdrav. Našao sam grešku u tvom RSS-u. Napravio sam “to i to” i dobio “to i to” umjesto “ovog i onog”. (Neću valjda ispasti budala. Možda je sve u redu, a ja ne znam podesiti svoj RSS čitač. Kud puklo da puklo. Šalji.)

Ona: Ajme! Hvala puno. Moj RSS je u rasulu. (Jel? A meni sve radi osim “open in browser”.) … (tu je pala koja isprika, kao da joj je sa šestog kata pala tegla sa cvijećem na moj auto – što je malo teže za napraviti, jer ga još nisam kupio) … Na putu sam pa to neću moći popraviti do sutra. (Čemu žurba? Pomalo…) Ako mi pošalješ svoju pravu (poštansku) adresu, rado ću ti poslati mali poklon. (POKLON?!)

Ja: Ma ne moraš se ispričavati. Hvala na poklonu. Moja adresa je “ta i ta”, ali živim u Hrvatskoj (za svaki slučaj sam napisao da je to u Europi) pa ako ti je to predaleko za slati, nemoj se gnjaviti. (Ajme, dobiti ću poklon! Kako volim poklone! Neće valjda reći – predaleko je.)

Ona: Sigurna sam da ću naći način kako to poslati u Hrvatsku. (Valjda se šalila s ovim.)
Ona: (za nekoliko sati) Poklon je na putu. (Jeeeeeee!!!) UPS kaže da će doći za negdje tjedan dana.

Ovaj mali poklon (iako još ne znam što) me jako razveselio i potaknuo u izoštravanju mojih testerskih osjetila. Sve mi dođe predložiti takav način nagrađivanja mom šefu. Svaki put kad prijavim grešku, on mi pošalje mali poklon.

Kako ću izdržati tjedan dana? Krepat ću od znatiželje.

Prije nešto više od godinu dana, radio sam posao koji me baš i nije oduševljavao. Također, većina kolega su bili tipovi “lako ćemo, sutra ćemo”. A ja sitničav do bola (da ne upotrijebim ime jednog nametnika, iz porodice uši, koji se prenosi spolnim putem, čije ime se koristi kako bi se opisalo sitničavce). I stvarno mi je bilo teško. Ne šalim se. Ali moraš zaradit za kruh i mlijeko (i koju pivu – o pivi malo kasnije u tekstu).

Odlučio sam potražiti novi posao. Gledao sam redovito na moj-posao.net i posao.hr, i ovaj drugi ima i opciju da ti pošalje e-pismo (u Hrvata poznato kao e-mail) kad se pojavi posao u kategoriji koja te zanima.

Jednog dana, stiže meni e-pismo. Nisam ga još našao, čim ga nađem objavit ću ga, ali bilo je nešto ovakvo (u zagradama su moje misli pri prvom čitanju tog e-pisma):

—početak e-pisma—

Tester (što li je to?)

Idealna kandidatkinja ili kandidat:

• ima smisao za detalj (taj sam!)
• pronalazi zadovoljstvo u otkrivanju defekata u aplikacijama (kad god čitam neki tekst uvijek skužim greške!)
• završava stvari do kraja (to majstore!)
• voli okruženje u kojem se stvari planiraju i izvode prema planu (a ne “lako ćemo, sutra ćemo”!)
• voli timski rad (s kolegama na pivicu!)
• verbalno i pismeno komunicira na engleskom (How do you do? Yes I do!)
• poznaje principe rada Interneta i weba (znam HTML kao da sam živio tamo!)

—kraj e-pisma—

Moram priznati da me nešto presjeklo u želudcu kad sam vidio taj oglas za posao. Nisam imao pojma o čemu se radi, ali sam shvatio da sam idealan kandidat!

Da ne dužim, izmijenili smo nekoliko e-pisamaca, čuli se telefonom, vidjeli u živo, bio na probnom radu, i nakon svega toga, oni su bili zadovoljni kako radim, a ja sam bio oduševljen poslom (više o tome što radim ubrzo, možda čak sutra). I od tad je prošlo već više od godinu dana.

Da objasnim sliku uz tekst. Pala mi je na pamet i jedna epizoda Kafića Uzdravlje. Norm dobije posao isprobavanja piva u lokalnoj pivovari. I pod pauzom ode s dečkima u birtiju na pivicu. I ja radim nešto slično.

Čemu ovaj tekst (ili kako ga blog.hr zove – post)? Ako si se prepoznala/prepoznao u opisu idealne kandidatkinje/kandidata, možda je vrijeme da se počneš baviti testiranjem.

Prije nekoliko dana (1.9.) bilo je godinu dana od kad zarađujem za život testirajući. Također, nedavno sam otkrio što je to RSS i počeo čitati blogove ljudi koji se bave testiranjem.

Pričam tako sa šefom.

Ja: Čitam malo ove blogove o testiranju i stvarno ovdje ima pametnih stvari.
Šef: Trebao bi i ti početi pisati blog o testiranju.
Ja: A tko će to čitati?
Šef: Nitko. Možda netko tko je tamo gdje si ti bio prije godinu dana. Mogao bi biti putokaz ljudima koji se sad bacaju na testiranje.

I to je presudilo. Oduvijek sam želio biti putokaz*.

—————————–

* Valjda sam zato i studirao promet.