09.30.05

Poticaj

Posted in Hrvatski (Croatian), Testing at 9:46 am by Željko Filipin

Čuo sam da ljudi ne vole biti testeri jer ne mogu nakon nekog obavljenog posla pokazati prstom (mišem?) u aplikaciju i reći: “Ovo sam JA napravio!”

Naravno, čovjek ne voli raditi a da ne vidi nikakve rezultate poslije rada, a posao testera se čini baš takvim.
Kad završiš sa poslom (pronađeš greške i programeri ih poprave), sve radi kako spada, i jedino što možeš pričati unucima je nešto kao ovo.

— priča djede testera —

(vatra u kaminu, sjediš u fotelji, 1 do 19 unučica i unuka sjedi ti u krilu, na kauču, na na jastucima na podu i gleda u tebe kako samo mala djeca znaju)
djeda tester: Sjećam se, bilo je to davne 2005. Baš smo počeli raditi “tu i tu” aplikaciju. Prijavim se za rad, i već na početnoj stranici me čeka velika “zvjerka”…

— kraj —

Problem je u tome što tvoj susjed, djeda programer, sad priča slične priče svojoj unučadi, ali im uz put pokazuje programe koje je radio (samo zato si je kupio onaj veliki monitor kojeg je stavio na zid nasuprot prozoru koji gleda baš prema tvojoj kući, tako da i ti vidiš što im pokazuje).
Završiš sa pričom, iziđu se van igrati i tvoja i susjedova unučad, i onda se tvoji vrate kući i pitaju te: “Djeda, možeš i ti nama pokazati što si radio, kao što susjedima pokazuje njihov djeda?”
A ti nemaš što pokazati. Jedino se možeš nagnuti na ogradu i tražiti greške u njegovom travnjaku, jer, budimo iskreni, ipak si u tome najbolji.

Ali, obriši suze. Ima načina da doskočiš tom djedi programeru:

1. Fotoaparatom slikaš ekran svaki put kad nađeš grešku u aplikaciji koju je on radio, lijepiš slike u svoju testersku bilježnicu Bug Hunter’s Journal, crvenim markerom označavaš greške, i naravno dodaš koji sočni komentar krupnim slovima (ne zaboravi, s vremenom će ti vid oslabiti).
2. Fotoaparat zamijeniš tipkom Print Scrn, pa onda u Paintu (vidio sam da je to prevedeno Bojanje, kako slatko) radiš crvene krugove oko grešaka. Sočni komentari kako je nešto zabrljao obavezni (ne zaboravi staviti veliki font, tako da možeš čitati i kad ti suze radosnice smoče naočale).
3. Za one još spretnije, vidio sam da se mogu snimiti i filmići na kojima se jasno vidi greška. Ah, taj slatki napredak tehnologije…
4. Bug tracking software (nisam još smislio neki zgodan prijevod). Njega ću opisati malo detaljnije.

Kad sam došao na ovaj posao, pokazali su mi FogBugz, aplikaciju koja služi za praćenje hrpe malih zadataka pri razvoju aplikacije (to smo kupili, mada sad kad pričamo, mogli smo tako nešto i mi napraviti). Po mom iskustvu, to su uglavnom greške, ali nađe se i pokoje pitanje i prijedlog nove funkcionalnosti.

Zadnji zadatak je prijavljen jučer (dan je tek počeo), ima broj 1536, naravno da je riječ o grešci, i da, ja sam ga prijavio.
Otvorenih 463, zatvorenih 1068, 1531 sveukupno. Bit će da je ovih pet koji nedostaju obrisano (iako ne znam kako se to radi - izgleda da se neki programer potrudio ručno ih izbrisati iz baze, samo da ih više ne gleda).
Grešaka 1087, prijedloga funkcionalnosti 339, pitanja 105 (kao što sam rekao, uglavnom greške)
1004 slučaja sam osobno otvorio, i 350 ih još nije riješeno.

Što to znači za mene kao testera? Kako me ova statistika može potaknuti? Testirao sam četiri aplikacije. U njima bi sad bilo 654 problema više da mene nije bilo (a bit će ih još manje kad riješe ove preostale).

Zar to nije poticaj za rad?!

(Da završim priču o djedi testeru. Moj favorit za stare dane su filmići o tome kako rušim aplikaciju djede programera. Možeš ih puštati unucima umjesto crtića pred spavanje.)

Permalink Comments

09.28.05

Jednostavnost

Posted in Hrvatski (Croatian), Watir at 10:17 am by Željko Filipin

Od kad radim testiram, prošao sam nekoliko aplikacija, počeo programirati u Ruby-ju, testirati web aplikacije pomoću Watir-a, pročitao nekoliko knjiga o testiranju i hrpu blogova koje pišu testeri…

Dok nisam znao napraviti program koji će to testirati za mene, morao sam to raditi ručno. Otvoriti preglednik (browser), otići na adresu aplikacije, prijaviti se, kliktati okolo, upisivati ponešto, paziti što se događa.

Danas imam programe koji mi pomažu u tome.

Od kad pišem te programe, već nekoliko puta sam sav kod bacao u smeće i kretao iz početka. To sam opet napravio prije nekoliko dana.

A priča ide ovako…
U početku, napravio sam tonu običnog, proceduralnog koda.
Zatim sam se počeo igrati sa objektno orijentiranim pristupom, bacio sav svoj stari kod, prebacio sve u objekte i napravio grešku u koracima. Sve sam zakomplicirao.
Svaku web stranicu koji bi moj program otvarao, provjeravao sam na sve i svašta.

Ima li stranica očekivanu:

• dugmad,
• potvrdne kućice (check boxes),
• polja za datoteke (file fields),
• slike,
• linkove,
• radio dugmad (radio buttons),
• polja za odabir (select fields),
• polja za tekst (text fields),
• tekst,
• naslov,
• url.

Na kraju, radio sam malo testova koji su provjeravali sve živo.

Upravo radimo nadogradnju jedne naše aplikacije. Odlučio sam skriptirati sve testove koje postoje za tu aplikaciju i napraviti nove testove, čak i prije nego nove funkcionalnosti budu gotove.
Ali to nisam mogao napraviti brzo s mojim kompliciranim kodom. Odlučio sam sve baciti i početi, još jednom, iz početka.
Raditi puno testova sa samo najnužnijim provjerama.
Ustrajati u jednostavnosti koda.
Za sad mi dobro ide.

Permalink Comments

09.27.05

Poklon!

Posted in Bugs, Hrvatski (Croatian) at 5:03 pm by Željko Filipin

Kao što sam nedavno pisao, nekoliko dana sam živio u iščekivanju poklona iz daleke nam Amerike.

Stigao je!

Dobio sam bilježnicu Bug Hunter’s Journal i dvije (kako je znala da sam oženjen?) narukvice na kojima piše Test Obsessed.

Permalink Comments

09.23.05

Poklon

Posted in Bugs, Hrvatski (Croatian) at 10:47 am by Željko Filipin

Neki dan čitao sam blog Elisabeth Hendrickson. Koristio sam RSS čitač (aggregator) Newzie. Kliknem opciju “Open Associated Link (ext)” (što im nije valjalo sa dobrim starim “open in browser”, pa da svi znaju o čemu se radi?).

Kad ono, umjesto web stranice sa njenim blogom, dobijem “Not Found” stranicu. Kako inače nisam bio zadovoljan tim programom, mislio sam da je greška (da ne kažem bug) u njemu. I zaboravio na to.

Jučer sam instalirao novi RSS čitač SharpReader. Puno bolji. Jednostavan do bola. Baš kako volim. I budući da export/import blogova koje čitam nije radio kako spada, morao sam ih prebaciti ručno. Srećom, nema ih puno.

I tako, opet dođem do Elisabeth Hendrickson. Kliknem “Open in Separate Window” (opet ništa od mog omiljenog “open in browser”). Kad ono, opet “Not Found” stranica. Opa! Sjetim se da mi se to desilo i sa Newzie. Probam tamo još jednom (srećom, nisam ga još obrisao). Ista greška. JUPI! Joj što volim nalaziti greške.

Stavljam na glavu kariranu kapu. U ruke uzimam povećalo.

Pogledam browser malo bolje. Na stranici piše samo:

“Not Found
The requested URL /http://www.qualitytree.com/ruminate/010805.htm was not found on this server.”

Ništa što bi mi pomoglo.

U address baru (kako bi to preveo?) je

“http://www.qualitytree.com/http://www.qualitytree.com/ruminate/010805.htm”.

Dodatak: U pozivnici za Gmail “address bar” su preveli “adresna traka”.

I shvatim. “Elementary, my dear Watson.”

“http://www.qualitytree.com/” je iz nekog razloga napisan dvaput u adresi. Obrišem višak i blog koji sam htio pročitati je tu.

Trenutak sam se dvoumio da li da joj prijavim grešku ili ne. Osobno, jako volim kad mi ljudi kažu da sam nešto krivo napravio, pa da to mogu popraviti. Tako, odlučim joj javiti. Sva sreća.

Slijedi naša komunikacija e-poštom. Skraćena, pojednostavljena i prevedena sa testerskog (jezik kojim govore testeri, a ne testere). U zagradama su moje misli.

Ja: Pozdrav. Našao sam grešku u tvom RSS-u. Napravio sam “to i to” i dobio “to i to” umjesto “ovog i onog”. (Neću valjda ispasti budala. Možda je sve u redu, a ja ne znam podesiti svoj RSS čitač. Kud puklo da puklo. Šalji.)

Ona: Ajme! Hvala puno. Moj RSS je u rasulu. (Jel? A meni sve radi osim “open in browser”.) … (tu je pala koja isprika, kao da joj je sa šestog kata pala tegla sa cvijećem na moj auto - što je malo teže za napraviti, jer ga još nisam kupio) … Na putu sam pa to neću moći popraviti do sutra. (Čemu žurba? Pomalo…) Ako mi pošalješ svoju pravu (poštansku) adresu, rado ću ti poslati mali poklon. (POKLON?!)

Ja: Ma ne moraš se ispričavati. Hvala na poklonu. Moja adresa je “ta i ta”, ali živim u Hrvatskoj (za svaki slučaj sam napisao da je to u Europi) pa ako ti je to predaleko za slati, nemoj se gnjaviti. (Ajme, dobiti ću poklon! Kako volim poklone! Neće valjda reći - predaleko je.)

Ona: Sigurna sam da ću naći način kako to poslati u Hrvatsku. (Valjda se šalila s ovim.)
Ona: (za nekoliko sati) Poklon je na putu. (Jeeeeeee!!!) UPS kaže da će doći za negdje tjedan dana.

Ovaj mali poklon (iako još ne znam što) me jako razveselio i potaknuo u izoštravanju mojih testerskih osjetila. Sve mi dođe predložiti takav način nagrađivanja mom šefu. Svaki put kad prijavim grešku, on mi pošalje mali poklon.

Kako ću izdržati tjedan dana? Krepat ću od znatiželje.

Permalink Comments

09.22.05

Kako postati iskušivač (engl. tester)?

Posted in Hrvatski (Croatian), Testing at 9:29 am by Željko Filipin

Prije nešto više od godinu dana, radio sam posao koji me baš i nije oduševljavao. Također, većina kolega su bili tipovi “lako ćemo, sutra ćemo”. A ja sitničav do bola (da ne upotrijebim ime jednog nametnika, iz porodice uši, koji se prenosi spolnim putem, čije ime se koristi kako bi se opisalo sitničavce). I stvarno mi je bilo teško. Ne šalim se. Ali moraš zaradit za kruh i mlijeko (i koju pivu - o pivi malo kasnije u tekstu).

Odlučio sam potražiti novi posao. Gledao sam redovito na moj-posao.net i posao.hr, i ovaj drugi ima i opciju da ti pošalje e-pismo (u Hrvata poznato kao e-mail) kad se pojavi posao u kategoriji koja te zanima.

Jednog dana, stiže meni e-pismo. Nisam ga još našao, čim ga nađem objavit ću ga, ali bilo je nešto ovakvo (u zagradama su moje misli pri prvom čitanju tog e-pisma):

—početak e-pisma—

Tester (što li je to?)

Idealna kandidatkinja ili kandidat:

• ima smisao za detalj (taj sam!)
• pronalazi zadovoljstvo u otkrivanju defekata u aplikacijama (kad god čitam neki test uvijek skužim greške!)
• završava stvari do kraja (to majstore!)
• voli okruženje u kojem se stvari planiraju i izvode prema planu (a ne “lako ćemo, sutra ćemo”!)
• voli timski rad (s kolegama na pivicu!)
• verbalno i pismeno komunicira na engleskom (How do you do? Yes I do!)
• poznaje principe rada Interneta i weba (znam HTML kao da sam živio tamo!)

—kraj e-pisma—

Moram priznati da me nešto presjeklo u želudcu kad sam vidio taj oglas za posao. Nisam imao pojma o čemu se radi, ali sam shvatio da sam idealan kandidat!

Da ne dužim, izmijenili smo nekoliko e-pisamaca, čuli se telefonom, vidjeli u živo, bio na probnom radu, i nakon svega toga, oni su bili zadovoljni kako radim, a ja sam bio oduševljen poslom (više o tome što radim ubrzo, možda čak sutra). I od tad je prošlo već više od godinu dana.

Da objasnim sliku uz tekst. Pala mi je na pamet i jedna epizoda Kafića Uzdravlje. Norm dobije posao isprobavanja piva u lokalnoj pivovari. I pod pauzom ode s dečkima u birtiju na pivicu. I ja radim nešto slično.

Čemu ovaj tekst (ili kako ga blog.hr zove - post)? Ako si se prepoznala/prepoznao u opisu idealne kandidatkinje/kandidata, možda je vrijeme da se počneš baviti testiranjem.

Permalink Comments

09.21.05

Ja ne radim ništa. Samo testiram.

Posted in Hrvatski (Croatian), Testing at 4:18 pm by Željko Filipin

Prije nekoliko dana (1.9.) bilo je godinu dana od kad zarađujem za život testirajući. Također, nedavno sam otkrio što je to RSS i počeo čitati blogove ljudi koji se bave testiranjem.

Pričam tako sa šefom.

Ja: Čitam malo ove blogove o testiranju i stvarno ovdje ima pametnih stvari.
Šef: Trebao bi i ti početi pisati blog o testiranju.
Ja: A tko će to čitati?
Šef: Nitko. Možda netko tko je tamo gdje si ti bio prije godinu dana. Mogao bi biti putokaz ljudima koji se sad bacaju na testiranje.

I to je presudilo. Oduvijek sam želio biti putokaz*.

—————————–

* Valjda sam zato i studirao promet.

Permalink Comments